Beograde, dobro jutro

Published on 11/25,2012

Beograde, dobro jutro
Duško Radović
  Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru, zoru kad svane dan".
   Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci.
   Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam.
   Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisučuli.
   I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao.
   Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...

 
Pod jedan vodoravno je i ovog jutra - Sava.
Pod jedan uspravno - Palata Beograd, iz koje vas pozdravljamo.
 
Ko je imao sreće da se jutros probudi u Beogradu, može smatrati da je za danas dovoljno postigao u životu.
 
Stari Beograd krenuo je u Novi, Novi u stari, kao i svakog jutra.
Mostovi su puni automobila.
I jedni i drugi misle da je bolje na drugoj strani.
Kad utvrde da nije, vratiće se tamo odakle su pošli.
 
Nema života na Mesecu, nema na Marsu. Onolika Venera, pa i na njoj pustoš. A na Voždovcu kukuriče petao, pozno jesenje cveće otvorilo oči, probuđena deca plaču, neko se negde zakašljao... Kad biste pričali nekom u vasioni, ne bi vam verovao: na Voždovcu ima života, lepog, malog, skromnog, ali pravog.
 
Ono što ste sanjali bio je san.
A ovo je sada java - lepi, blagi, vedri, topli, sunčani dan.
Danas bi vam moglo biti lepo i dobro. Ako hoćete.
Ako nećete - daleko vam lepa kuća. Na Petlovom brdu ili još dalje.
 
Budite lepi i vedri kao ovo jutro. Izdržite tako koliko možete.
Smračite se, ako morate, tek kad se dan smrači.
Budite logični: bolje je da vam bude lepo nego ružno.
 
Obećajte sebi da se danas nećete nervirati, bez obzira na to šta vam se dogodi.
Pa tek ako vam se baš ništa ne dogodi, možete se zbog toga večeras malo iznervirati.
 
Vreme je za slatko i vodu koji se još uvek služe samo u nerazvijenim i zaostalim delovima grada.
 
Kao i svakog jutra, prvo su ustali oni koji vas greju, pa oni koji vas voze, pa oni koji vas hrane... i tek pošto je sve bilo spremno, zamoljeni ste da ustanete i vi.
 
Ne znam kako vas greju ovog jutra, ali treba razumeti i te ljude iz toplana: kad pomisle koga sve treba da greju, ne radi im se. Prosvetni radnici im muče decu, kod lekara nikako da dođu na red, trgovci ih deru, milicioneri im uzimaju meru. A zbog jednog ili dva čestita čoveka ne vredi paliti toliku vatru.
 
Najvažniji pogoni društva rade na viski.
Manje važni na vinjak.
A neposredna proizvodnja radi na brlju i pivo.
 
Mnogi beogradski pogoni rade na burek. Nekoliko hiljada kurira krenulo je da obezbedi tih nekoliko kritičnih tona bureka. Vruć burek izaziva vedra raspoloženja, pa će beogradska privreda, uz viceve i podrigivanje, zabeležiti novi skok.
 
Oni koji nemaju ni škole ni kvalifikacija prvi se ujutru bude i žure da zauzmu kakve-takve položaje.
 
Kancelarije se polako pune. Otvaraju se fioke i rolo-ormani, podmazuju zumbe, popravljaju gajtani od rešoa. Kad proradi ona ljuta administracija, imaće privreda da se puši.
 
Pred šalterima Zavoda za zapošljavanje neko je i ovog jutra poranio i peva: Ima dana kada ne znam šta da radim... Ganute službenice lepe mu na čelo preporuke i adrese umesto hiljadarki.
 
Uniformisani čobani Gradskog saobraćajnog preduzeća isterali su stada automobila na beogradske trgove.
 
Čuvajte se na pešačkim prelazima.
Ima vozača kojima je dojadio život, samo još ne znaju čiji.
 
Jutros budale pretiču idiote, jer ispred idiota nekim kretenima ne rade stop-svetla.
 
Ako još niste otplatili kola, mislite malo i na vaše jadne žirante.
Nemojte ih dovoditi u nepriliku da ne znaju da li da višžale vas ili sebe.
 
Iznervira vas žena, pa pravite gluposti i greške u saobraćaju.
Onda naiđete na milicionera, koga je takođe iznervirala žena, i on vam oduzme vozačku dozvolu.
 
Za ljubav je važna i neophodna ona lepa i slatka glupost.
A za brak se traži ona odvratna i surova pamet.
 
Za ljubav su zgodni: malo vremena, nezgodna mesta, teskoba, brzina, niz otežavajućih okolnosti. Tada je ljubav lepa, samo tada cveta. Što je više vremena i prostora i raznih drugih pogodnosti, ljubav gubi draž. Nigde se tako ne mrze kao u velikim, lepo nameštenim i dobro zagrejanim stanovima.
 
Volite se kad niste zajedno. To je prava ljubav.
Ko ume da se voli samo kad je zajedno, taj ne pravi pitanje s kim je.
 
Tako je malo ljubavi među ljudima.
Ko ume da voli, ne bi trebalo ništa drugo da radi.
 
Da li je ljubav bolest? Jeste, ali neprelazna.
Možete nekoga ljubiti i ljubiti, ali ga nećete zaraziti ljubavlju.
 
Ko prvi devojci, njegova devojka. Ko poslednji devojci, njegova žena.
 
Vama se otkinulo dugme, a ona je imala iglu i konac. Tako je počelo.
Postala vam je žena i od tada više ne zna gde su joj ona igla i konac.
 
Izbegavajući jednu ženu, postali ste muž druge.
Mnoge žene su tako, neočekivano i nezasluženo, došle do tuđih muževa.
 
 Sve vam u braku i kućškripi ali biste mogli da podmažete bar vrata.
Kad čujemo ta vrata, imamo utisak da se radi o braku strave i užasa.
 
Žena treba da je žena non-stop. Jer se nikad ne zna kad muževi mogu postati muškarci.
 
Bolje nam je bilo dok smo sami bili deca nego sad kad imamo decu.
Deca su bezobrazna i nezahvalna.
 
Ne ljutite se na svoju decu. Ona se najpre rađaju kao posledica vaših gluposti, a tek onda postaju uzrok vaših nesreća.
 
Volimo decu i kad su kriva, jer će ih život kažnjavati i kad nisu.
 
Čim očevi počnu da pričaju kako je bilo, deca znaju kako će biti.
 
Deco, ako vam je otac došao jutros umesto sinoć, evo vam razbrajalice kojom ćete ga malo razonoditi: ECI-PECI-PEC, JA SAM MALI ZEC, TI SI MALA PROPALICA, ECI-PECI-PEC!
 
Teško je biti dete i biti dobar.
Lakše je biti star i razumeti decu.
 
Dva dana nećete raditi i mogli biste natenane da vaspitavate svoju decu.
Ima roditelja koji to rade samo kad su u gostima ili kad imaju goste.
 
Lakše bismo vaspitavali decu kada bi ona imala samo uši, a ne i oči.
 
Ne vaspitavajte decu ako ne umete.
Bolje je biti nevaspitan nego loše vaspitan.
 


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=190076

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to Beograde, dobro jutro